Naše tijelo u osnovi nastoji, kad god je to moguće, energiju (ATP) generirati aerobnim putem. U mirovanju, 70% ATP-a tijelo dobiva iz masti, a 30% iz ugljikohidrata.

Međutim, kako intenzitet tjelesne aktivnosti raste, mijenja se i odabir tijela iz čega će doći do ATP-a. U slučaju teže fizičke aktivnosti, potreba za ATP-om nadilazi mogućnost našeg tijela da dopremi adekvatnu količinu kisika.

U tom slučaju mišići stvaraju energiju anaerobnim putem. Kod anaerobnog puta, glavni supstrat postaje glukoza.

Energija (ATP) se dobiva iz glukoze procesom glikolize. To je niz reakcija u kojima se glukoza razgrađuje do finalnog proizvoda koji se zove piruvat. Kad je opskrba kisikom adekvatna, piruvat se dalje razgrađuje aerobnim putem i rezultat je ATP (sve se događa u mitohondriju stanice).

Nasuprot tome, u slučaju nedostatne opskrbe kisikom, piruvat ulazi u anaerobni put razgradnje čiji je proizvod laktat (sol mliječne kiseline) koji se može pretvoriti u mliječnu kiselinu.

Mišić može nastaviti sa takvom anaerobnom proizvodnjom energije između jedne i tri minute, a za to vrijeme se jako poveća koncentracija laktata.

Nuspojava samih laktata je povećanje kiselosti samih mišićnih stanica (acidoza), a takvo kiselo okruženje čini mehanizme koji omogućuju glikolizu skoro nemogućima. Na prvu loptu, čini se nelogičnim da bi mišić svojim radom proizveo nešto što će mu smanjiti sposobnost da obavi još veći rad. Ali, to je u stvari prirodan obrambeni mehanizam.

Njime se sprječava trajno oštećenje koje bi nastalo pod utjecajem velikih naprezanja, na način da se usporavaju procesi nužni za održavanje mišićne kontrakcije. Kad se tijelo odmori i oporavi, kisik postaje dostupan i laktat ponovo prijeđe u piruvat. Na taj način je omogućen nastavak aerobnog metabolizma koji je potreban za oporavak tijela od stresne aktivnosti.

Laktati su česta "sirovina" za ATP, osobito kod mišićnih vlakana tipa I i kod srčanog mišića. U jetri mogu također biti pretvoreni u glukozu, što je poznato pod nazivom Cori ciklus.

Nasuprot popularnom vjerovanju, laktati nisu odgovorni za bolove u mišićima koje možemo osjećati u dane nakon treninga. Istina je drugačija...Laktati i neki drugi produkti koji nastaju su odgovorni za nelagodan osjećaj (od pečenja u mišiću do svrbeži) za vrijeme treninga, ali najvjerojatnije nemaju veze sa tzv. DOMS (delayed-onset muscle soreness) koja nastupa od 24-72 sata.

Naime, koncentracija laktata u krvi je mjerljiva i istraživači su zaključili da je u tom periodu koncentracija laktata nedovoljna da bi bila uzrok DOMS-a.

Kad sam već spomenuo mjerljivost laktata u krvi, da spomenem i neke konkretne brojke. U mirovanju je koncentracija laktata u krvi niska - negdje između 0,5 i 2,2 mmol/l.

Proizvodnja laktata se povećava sa intenzitetom treninga i izgleda da ovisi o tipu mišićnih vlakana. Veća je proizvodnja laktata vezana uz tip II mišićnih vlakana, što se povezuje s većom koncentracijom glikolitičkih enzima u tom tipu vlakana u odnosu na vlakna tipa I.

Najviša koncentracija laktata u krvi je cca 5 minuta po završetku fizičke aktivnosti. Koncentracije laktata se vraćaju na normalne vrijednosti unutar sat vremena od prestanka fizičke aktivnosti. Lagana aktivnost nakon treninga pomaže bržoj drenaži laktata.

Dakle, promjene u koncentraciji laktata u krvi se mogu grafički prikazati u obliku krivulje. Na takvoj krivulji ističu se dva momenta:

1. Anaerobni prag (lactate treshold - LT) - označava najveći intenzitet aktivnosti pri kojoj brzina stvaranja piruvata ne prelazi brzinu oksidativne fosforilacije (dobivanje ATP-a aerobnim putem). Kad se taj prag prijeđe, koncentracija laktata u krvi se znatno povećava u odnosu na vrijednosti u mirovanju. Moment prelaska sa aerobnog na anaerobni režim javlja se obično kod 50-60% VO2 max kod osoba koje nisu "u treningu", odnosno kod 70-80% VO2 max kod utreniranih sportaša.
2. Prag izraženoga povećanja koncentracija laktata (onset of blood lactate accumulation - OBLA) - uglavnom se javlja kad je koncentracija laktata oko 4 mmol/l

Istraživanja sugeriraju da trening blizu ili čak iznad ta dva praga mijenja kad ti pragovi nastupaju, pa nakupljanje laktata s vremenom nastupa kasnije. Razlog je vjerojatno taj što se povećava broj mitohondrija, a to omogućava veću proizvodnju ATP u aerobnom režimu.

Ako želite smanjiti produkciju laktata, evo par naputaka koji će u tome pomoći:

1. Uvijek unosite dovoljno vode. Laktati su topljivi u vodi pa ako smo adekvatno hidrirani, manja je vjerojatnost da ćemo pri treningu osjećati pečenje koje oni uzrokuju.
2. Povećajte frekvenciju (učestalost) treninga. Već je gore navedeno da tijelo može razviti toleranciju na laktate, tj. postati efikasnije u njihovoj eliminaciji.
3. Ako je aktivnost kojom se bavite trčanje, brzo hodanje, vožnja bicikla ili neka slična aerobna aktivnost, usporite tempo ukoliko osjećate pečenje. Kad dođete do daha, više će kisika biti dopremljeno do mišića pa će se gomilanje laktata usporiti.

Na kraju, pojava koja će biti od velike koristi svim sportašima, a osobito onima vezanim uz teretanu je direktna veza između stvaranja laktata i oslobađanja hormona rasta (GH). Više se laktata stvara (a s time i više GH) ako naglasak stavimo na ekscentričnu (negativnu) fazu prilikom dizanja težina.

Objavljeno 01.05.2018.