Sastav tijela jedna je od pet sastavnica zdravstvenog fitnesa koja opisuje komponente tkiva koja se nalaze u tijelu. Vrlo je važna komponenta za fitnes trenere, pogotovo one koje se više žele posvetiti zdravlju klijenata. Trener na temelju sastava tijela može odrediti ciljeve treninga, planirati i programirati trening i prehranu kako bi klijent unaprijedio mišićnu masu, reducirao potkožno masno tkivo ili održao tjelesnu težinu bez negativnih posljedica za zdravlje.

Osim sastava tijela, u sastavnice zdravstvenog fitnesa pripadaju i mišićni fitnes (mišićna jakost i mišićna izdržljivost), kardiorespiratorna izdržljivost, zdravstveni status i funkcionalnost lokomotornog sustava. Svaku od navedenih komponenti potrebno je procijeniti kako bismo mogli odrediti trenutno stanje osobe, potencijalne rizike za zdravlje te koja je komponenta na najnižoj razini.

Na taj način možemo unaprijediti jednu po jednu komponentu i tako pozitivno utjecati na zdravlje osobe. Cilj zdravstvenog fitnesa je unapređenje i očuvanje svih navedenih komponenti kako bi osobe mogle izvoditi svakodnevne aktivnosti bez  osjećaja napora.

Osim u zdravstvenom fitnesu, sastav tijela je i jedna od komponenti tjelesnog fitnesa koji je povezan sa sportskom izvedbom ili izvedbom u rekreativnom sportu ili kompleksnijoj rekreativnoj aktivnosti većeg intenziteta.

Sastav tijela daje nam uvid u odnos između dvije komponente, masne i nemasne mase. Dakle, sastav tijela je pokazatelj fitnesa, a s obzirom na to da je u korelaciji s masnim tkivom, omogućuje nam određivanje rizika od pojave mnogih nezaraznih bolesti kao što su dijabetes, hipertenzija, kardiovaskularne bolesti, bolesti arterija, hiperlipidemijom (povećani LDL, tzv. „loši“ kolesterol) i određenih oblika karcinoma.

U sljedećoj tablici možemo vidjeti postotak tjelesne masti odnosno masne mase za žene i muškarce. 

Kada govorimo o masnoj i nemasnoj masi, prvenstveno moramo definirati i razlučiti ta dva pojma. Ukupna masa osobe, odnosno tjelesna težina, podijeljena je na nemasnu masu koju čine kosti, mišići, vezivno tkivo, krv i voda, dok masnu masu čine potkožno masno tkivo, visceralno masno tkivo i unutarmišićno masno tkivo.

Potkožno masno tkivo je salo koje se nalazi odmah ispod kože. To je dio masne mase koju svi želimo izgubiti ( najviše zbog estetskih razloga), iako uvelike utječe i na naše zdravlje, što je većini ljudi koja nastoji reducirati tjelesnu težinu manje važno. Visceralno masno tkivo je ono koje se nalazi oko naših organa.

Generalno, visceralno masno tkivo puno je opasnije po zdravlje čovjeka u usporedbi s potkožnim masnim tkivom, ali se treningom lakše reducira. Kod osoba kojima je cilj izgubiti višak kilograma, početak programa treninga rezultirat će većim gubitkom visceralne masti.

Ako nam je osnovni cilj redukcija tjelesne težine, zadatak nam je povećati nemasnu masu, a reducirati masnu masu. Dakle, određivanjem sastava tijela možemo identificirati osobe s visokim ili niskim postokom masnog tkiva te procjeniti zdravstveni rizik, planirati i programirati prikladan individualizirani trenažni program, napraviti kvalitetan plan prehrane, pratiti napredak klijenta kojemu je cilj idealna tjelesna težina, te odrediti ciljeve redukcije ili povećanja tjelesne težine u određenom vremenskom periodu.

American college of sports medicine (ACSM) smatra kako je otprilike gubitak od 0.5-1.5 kg/tjedno optimalan za zdravlje. Kako utvrditi sastav tijela? Postoje laboratorijske metode određivanja sastava tijela koje su vrlo pouzdane i precizne. Međutim, laboratorijska mjerenja sastava tijela imaju jedan veliki nedostatak, a to je cijena.

Fitnes treneri se, u većini slučajeva, neće susretati s laboratorijskim metoda određivanja tijela, već s terenskim metodama koje su puno jeftiniji, iako nešto manje pouzdanije i preciznije (pravilnim protokolom i iskusnim mjeriocem, mogućnost pogreške svesti ćemo na minimum).

Dakle, metode određivanja sastava tijela podijelili smo na laboratorijske i terenske. Najčešće laboratorijske metode za određivanje sastava tijela su DEXA, BOD POD i podvodno vaganje. Terenske metode možemo podijeliti na morfološku antropometriju i bioelektričnu impedanciju. Sve terenske metode određivanja sastava tijela generalno su vrlo jednostavne za provedbu.

Antropometrija je skup kvantitativnih tehnika mjerenja za određivanje veličine tijela i analiziranje specifičnih dimenzija tijela kao što su visina, težina i opseg tijela. Morfološku antropometriju možemo podijeliti na sljedeće mjere: indeks tjelesne mase (ITM) poznatiji kao BMI (eng. body mass index), mjerenje tjelesne težine i opsega tijela, omjer opsega struka i kukova (eng. waist to hip ratio - WHR) te mjerenje kožnih nabora.

WHR-om nećemo moći procijeniti sastav tijela, ali možemo procijeniti zdravstvene rizike osobe koju mjerimo ovisno o distribuciji masti. Isto kao i WHR, indeksom tjelesne mase nećemo procijeniti sastav tijela, ali možemo klasificirati osobu koju mjerimo u jednu od 4 grupa. ITM je mjera tjelesne težine u odnosu na visinu osobe. Računa se dijeljenjem tjelesne težine u kilogramima s visinom na kvadrat u metrima.

Bioelektrična impedancija (BIA) je brza, neinvazivna metoda za procjenu sastava tijela. Uređaj se sastoji od elektroda koje nam šalju struju neopasnu za život kroz tijelo. Nemasna masa puno bolje provodi struju zbog vode i elektrolita, dok masna masa stvara otpor struji.

Upravo zbog otpora kojeg stvara masna masa, bioelektrična impedancija, uz pomoć regresijske jednadžbe, procjenjuje postotak masnog tkiva u tijelu. Kvalitetni uređaji imaju točnost od +/-2,7% - 6,3%. Ovakvi uređaju nisu skupi i komplicirani za upotrebu, pa ako sebi, klijentu ili nekoj trećeoj osobi želite procijeniti sastav tijela, BIA će biti sasvim dovoljna.

Objavljeno 13.11.2017.