I dalje se svi sjećamo izjave Kate Moss: "Ništa nije toliko fino, kao osjećaj mršavosti", koja je zgrozila sve koji su je pročitali, a posebno psihologe i stručnjake za poremećaje u prehrani. Ona je izravan poticaj na pretjerani i nekontrolirani gubitak kilograma. Još kad dođe do ušiju osoba kojima je vlastito samopouzdanje ionako narušeno i u ogledalu vide osobu s viškom kilograma, neovisno o stvarnoj situaciji – posljedice su očite.

Iako se medijima ne može zabraniti promicanje kulta tijela, trebalo bi se moći utjecati na izgled tog tijela koje mediji promiču. To ne smiju biti tijela s omjerom visina / težina daleko ispod preporučenog, kad je održavanje zdravlja u pitanju. Stoga su u svijetu i pokrenute kampanje protiv takvog primarno nezdravog i po zdravlje opasnog izgleda.

Što je to što nekoga do te mjere muči da, unatoč dostupnosti hrane, gladuje ili se pak s druge strane prejeda pa zatim povraća? Shvatili ste da će se ovaj tekst odnositi na poremećaje u prehrani – anoreksiju, bulimiju i poremećaj prejedanja.

Da odgovorim onda na gore postavljeno pitanje: uzrok je kombinacija bioloških i psiholoških čimbenika. Postoje naznake da se poremećaji rađaju u hipotalamusu, dijelu mozga koji detektira opasnosti po organizam te regulira stresnu reakciju organizma.

Moguće je da kod anoreksije i drugih poremećaja prehrane hipotalamus pogrešno detektira građu tijela i težinu kao opasnost te potiče lučenje stresnih hormona, koji izazivaju tjeskobu. U tom slučaju, osoba se od tjeskobe "liječi" gladovanjem i mršavljenjem.

U aktivaciji anoreksije i bulimije sudjeluju i životne okolnosti, uključujući odnose u obitelji i okolini te kulturne utjecaje. Jedan od stresova koji mogu potaknuti nastanak anoreksije ili bulimije može biti obiteljski ili društveni pritisak. Potonji se najčešće provodi kroz medije ili oglašavanje, u kojima se kao jedini prihvatljiv izgled promiče vitkost.

"Industrija je odabrala vitkost kao ideal zato što su mnogo veće mogućnosti zarade od prodaje preparata i tretmana za mršavljenje nego od prodaje hrane", ocjenjuje prof. Joachim Dorfner s Instituta za prehrambene poremećaje u Nürnbergu.

Anorexia nervosa

Poremećaj počinje najčešće u tinejdžerskim godinama kao želja za savršenim tjelesnim izgledom. Ideal ljepote najčešće su žene iz glamuroznog svijeta filma i mode. Nastup bolesti je podmukao i gotovo neprimjetan. Djevojka koja je do tada bila ambiciozna i društvena osoba odjednom se počinje povlačiti iz društva i postaje zaokupljena dijetama za mršavljenje.

Sve se više zanima za kalorijsku vrijednost hrane, izbjegava sve što po njezinu mišljenju deblja. Jelovnik se postupno svodi na sve manji broj namirnica koje su pripremljene bez dodataka koji sadrže kalorije. Uz dijetu, djevojke obično počinju vježbati kako bi izgubile što više tjelesnih masti. Važno je naglasiti da najveći dio oboljelih prije pojave simptoma nema znatno povećanu tjelesnu masu.

Katkad djevojka postigne željenu vitkost, ali ne promijeni loše mišljenje o sebi i postaje trajno nezadovoljna cijelim svojim životom. Samopouzdanje tih osoba potpuno je narušeno jer ono najvećim dijelom ovisi o doživljavanju vlastitog tijela. Takve osobe imaju simptome teške depresije.

Posljedice anoreksije su veoma ozbiljne: pothranjenost, drastično smanjenje mišićnog i koštanog tkiva, opadanje kose, vrtoglavice, slabost, loša koncentracija, pojačana osjetljivost na hladnoću, smanjenje krvnog tlaka i pulsa, bol u abdominalnom dijelu tijela, anemija i izostanak menstruacije, konstipacija, suha koža, edemi na nogama, mortalitet.

Anoreksiju je teško dijagnosticirati, jer pacijent skriva i niječe svoju bolest. Rijetko će sam potražiti pomoć, jer gubitak težine i ne doživljava kao problem, nego kao cilj. Prvi cilj tretmana je povratak tjelesne težine na normalu pravilnom prehranom i pod kontrolom liječnika. Kad se tjelesno stanje poboljša, tretman se usredotočuje na misli, osjećaje i ponašanje koji su poticali ili pospješivali poremećaj. Cilj je pacijentu povisiti samopoštovanje, navesti ga da bolje vrednuje samoga sebe i da se pomiri sa svojim tijelom.

Bulimia nervosa

Dolazi od grčkih riječi bous (bik) i limos (glad), u prijevodu "gladan da bi i vola mogao pojesti".

Osobe koje pate od bulimije imaju neodoljivu potrebu za hranom koju nastoje zadovoljiti jedenjem velike količine hrane u najkraćem mogućem roku. Jede se slatka i energetski bogata hrana, najčešće stojeći, a katkad i noću. Napadaji prejedanja najčešće nisu planirani, a pokreće ih uglavnom loše raspoloženje, stresne situacije, glad tijekom redukcijskih dijeta ili osjećaji povezani s osobnim izgledom.

Oboljele osobe prakticiraju jedenje na osami i prejedaju se sve dok se ne pojavi osjećaj nelagodne popunjenosti, zbog čega nastupa osjećaj stida, depresije i krivnje zbog jela. Nakon toga te osobe izazivaju povraćanje, upotrebljavaju laksative i diuretike, gladuju te pretjerano vježbaju kako bi spriječile porast tjelesne mase.

Bulimičari su često zbunjeni u svojim osjećajima te često ne znaju jesu li gladni ili siti. Ta im zbunjenost otežava održavanje prehrambenih navika. Kako bi se mogla postaviti dijagnoza bulimije, učestalost simptoma bulimičnog ponašanja mora se ponoviti barem dva puta na tjedan u tri mjeseca.

Posljedice bulimije:

• Russelov znak – sitne ogrebotine na šakama nastale zbog čestog dodira sa zubima
• dentalna erozija – djelomični ili potpuni gubitak zubnog tkiva nastao djelovanjem želučane kiseline koja u usnu šupljinu dolazi prilikom povraćanja
• povećanje žlijezda slinovnica – zbog čestog gutanja hrane
• točkasto krvarenje na licu i napukle krvne žilice na oku – nastale zbog povećanja krvnog tlaka u prsnom košu izazvanog povraćanjem
• oštećenje jednjaka i želuca
• mlohavost crijeva
• loš rad gušterače
• aritmija srca
• izostanak menstruacije

Psihoterapija - često kombinirana s antidepresivima - prvotni je način liječenja, zajedno sa savjetovanjem o prehrani. Konačni je cilj da osoba razvije toleranciju prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama te da uzmogne voditi zdrav i uravnotežen osjećajni život. S prikladnim tretmanom, većina se osoba prilično dobro oporavi ili se potpuno otarasi poremećaja.

Uz ova dva opće poznata poremećaja u prehrani, stručnjaci su izdvojili još jedan – poremećaj prejedanja ili na engleskom "binge eating disorder". Podrazumijeva često uzimanje velikih količina hrane. Osoba osjeća odsutnost kontrole i nije u stanju prestati jesti prilikom napada prejedanja. Može jesti brzo u većim količinama ili grickati hranu cijeli dan.

Prije nastupa poremećaja, vjerojatno je nekoliko puta neuspješno bila na dijeti. Većinom pati od prekomjerne težine i depresije. Za razliku od bulimičnih pacijenata, oni koji imaju čisti poremećaj prejedanja uglavnom ne povraćaju, ne troše prekomjerno laksative niti pretjerano vježbaju.

Vjerujem da treba velika želja i podrška prvenstveno obitelji za izlazak iz ovakvih situacija. Stoga ostanite dovoljno svjesni onoga što radite i nemojte nikada u ničemu pretjerivati. To je nekakvo "zlatno pravilo" koje možete primijeniti na svim poljima – od treninga i prehrane pa sve do učenja i posla.

Objavljeno 26.07.2020.