„Nastavit ću s prehranom i treninzima nakon Nove godine… kad beba malo naraste… kad napišem diplomski… kad se vratim s godišnjeg… kad se teretane otvore…“

Takve stvari ste sigurno čuli puno puta u životu, znam da ja jesam. Vrlo vjerojatno ste ih barem jednom i sami pomislili. Većina ljudi čeka trenutak kad će uvjeti biti idealni da (opet) krenu prema svojim fitnes ciljevima. Što rade dok čekaju? Ništa, samo čekaju. I prođu dani, tjedni, mjeseci,… godine.

Dosta je bilo toga, postoji daleko pametniji pristup.

Sve-ili-ništa je užasan način razmišljanja

„Sad mi nije zgodno paziti na prehranu, imam puno obveza. Nastavit ću za mjesec dana kad se malo smire stvari.“
„Trenutno ne stignem trenirati pet puta tjedno. Budem pauzirala pa krenula opet kad ću se moći skroz posvetiti.“

Nisu ti (više) savršeni uvjeti za koračanje prema cilju? To je sasvim u redu, i tako gotovo nikad nisu savršeni uvjeti za išta u životu. To ne znači da ne postoji ništa na čemu bismo mogli i trebali raditi. Ako ništa drugo, možemo raditi na održavanju sadašnjeg stanja i dosad postignutih rezultata. To je daleko bolje nego "stisnuti pauzu" i gledati kako stvari nazaduju.

U životu nema pauze, sve ide naprijed htjeli mi to ili ne. Nema pauze kad trebaš biti roditelj ili se brinuti za nekoga, ta osoba te treba. Ne možeš se samo prestati pojavljivati na poslu i očekivati da nećeš dobiti otkaz. Ni ne možeš samo uzeti pauzu kad si u braku pa raditi što ti padne na pamet, a da to ne završi rastavom.  

Zašto onda mislimo da možemo samo tako stisnuti pauzu od zdravog načina života i da to neće loše završiti?

Nije poanta da uvijek budemo savršeni, to i tako nije realno očekivanje. Čak nije poanta ni to da samo ponekad budemo savršeni. Smisao je da nastavimo ići prema cilju. Ponekad će to biti jako sporo, ali da svejedno nastavimo.

Sve-ili-ništa mentalitet rijetko kad rezultira time da dobijemo sve. Većinu vremena dobijemo ništa. Umjesto toga, vodite se sljedećim: Uvijek nešto.

Znaš li što je bolje od toga da samo stanemo ili „uzmemo pauzu“? Da uvijek napravimo barem nešto. To ne treba biti ništa puno, ali neka bude barem neki mali korak prema cilju, a ne udaljavanje od njega.

Predstavljam vam kotačić za podešavanje

Super je ponekad sve raditi savršeno, ali to nije nužno. Ono što doista jest bitno je uvijek se truditi da stvari radimo dobro. Biti redovito i dosljedno dobar vrijedi puno više nego ponekad biti savršen.

Nemoj na ulaganje truda gledati kao na prekidač koji ima samo dva stanja: upaljeno i ugašeno, tj. „trudim se koliko ide“ ili „ne trudim se uopće“. Umjesto binarnog, crno-bijelog razmišljanja, klijente uvijek učim da većina stvari leži negdje na spektru. Tako i trud koji ulažemo ne treba – i ne smije – biti binaran.

Gledaj na to kao kotačić za podešavanje. Umjesto da stisneš pauzu, podesi kotačić na razinu truda koju možeš sad napraviti. To izgleda ovako, upitaj se sljedeće:

Što je apsolutno najviše što mogu napraviti? Super, to je tvojih 10.
Što je najmanje što mogu, a da nije apsolutno nula? Sad imamo i tvojih 1.

Dočarat ću na primjeru. Recimo da nekome 10 izgleda ovako: Trening snage 4x tjedno po sat vremena, barem 6 tisuća koraka dnevno, svaki obrok je pomno isplaniran, spavanje 8 sati svaku noć.

Naše stare navike kad se ne trudimo nimalo, neka to bude 0. Ako je ta ista osoba prije živjela tako da uopće nema fizičke aktivnosti, jede samo junk food te spava 5 sati dnevno – ovdje imamo jako puno prostora između ta dva ekstrema.

Ako podesi kotačić na 1 ili 2, to bi možda bilo da proba ići pola sata ranije u krevet te u jednom obroku dnevno zamijeni junk food nečim drugim. Već je napredak.

Ili ako neke dane uspije staviti koračić na 5, to je recimo da odradi kratki trening i ode u šetnju umjesto da pogleda jednu epizodu serije. Čak ode na spavanje sat vremena ranije. Čovječe, ovo je velik napredak!  

Kod svakoga od nas će to izgledati drugačije. Svatko od nas ima svojih 1, svojih 5, svojih 10 – i sve između toga. Ono što nam je zajedničko je da svi imamo opciju podesiti kotačić, umjesto da uzmemo pauzu i potpuno se prestanemo truditi dok stvari opet ne budu idealne.

Kad ti je takav period života da ne možeš uložiti puno truda, slobodno smanji kotačić. Isto tako, ako vidiš da ti se otvori prostora, slobodno povećaj količinu truda i iskoristi priliku za nešto veći napredak.

Zaključak

Nije realno očekivati da će stvari biti savršene te da radimo na nečemu samo kad je sve super i kad se tome možemo maksimalno posvetiti. Sve-ili-ništa razmišljanje većinom završi tako da dobijemo ništa.

Postoji jako velika razlika između toga da stavimo trud na 2 ili 3 od 10 i toga da potpuno dignemo ruke. Čak i da nam je jedan period trud na 1 od 10, to je puno bolje nego da sve pošaljemo k vragu. Umjesto da se potpuno vratimo starim navikama, ovo nam daje priliku da svejedno lagano radimo na novim vještinama koje će nas približiti cilju.

Jednom kad shvatiš da je uvijek izvedivo staviti kotačić na 2 ili 1, te koliko je to učinkovito, postane ti jasno zašto nikad ne postoji dobar razlog za kompletno stati ili „stisnuti pauzu“.

Objavljeno 02.02.2021.