O disanju ne razmišljamo, zar ne? Ipak, loše i disfunkcionalno disanje može dovesti do ili biti rezultat disfunkcija u kinetičkom lancu. Stoga, o disanju ipak treba razmišljati kako bismo disanjem omogućili pravilno funkcioniranje organizma.

Što je kinetički lanac?

Koncept kinetičkog lanca osmislio je sredinom prošloga stoljeća dr. Arthur Steindler. Preuzimajući teoriju mehaničkog inženjera Franza Reuleauxa, Steindler je utvrdio da je niz preklapajućih segmenata spojen preko zgloba i da bi te spojne točke (zglobovi) stvaraju sustav koji omogućava da kretanje jednog zgloba utječe na kretanje drugog zgloba unutar kinetičkog lanca.

Steindler promatra ljudsko tijelo kao sustav krutih, preklapajućih segmenata povezanih nizom zglobova, što se naziva kinetičkim lancem.

Anatomski gledano, kinetički lanac se opisuje kao međusobno povezanu skupinu tjelesnih segmenata, spojnih zglobova i mišića koji rade zajedno kako bi izvodili pokrete i dio kralježnice na koji se spajaju. Gornji kinetički lanac sastoji se od prstiju, zapešća, podlaktica, laktova, nadlaktica, ramena, lopatica i kralježnice. Donji kinetički lanac uključuje nožne prste, stopala, gležnjeve, potkoljenice, koljena, natkoljenice, kukove, zdjelicu i kralježnicu. U oba lanca svaki je zglob neovisno sposoban za razne pokrete.

Koja je poveznica između disanja i kinetičkog lanca?

Upravo se na primjeru odnosa kardiorespiratornog sustava i kinetičkog lanca može zorno prikazati važnost sinergijskog djelovanja svih tjelesnih sustava. Naime, upravo je kardiorespiratorni sustav najvažniji sustav podrške kinetičkom lancu. No, i obrnuto: i kinetički lanac je neophodna potpora kardiorespiratonom sustavu.

Mišići, kosti i živčani sustav su osnovne komponente kardiorespiratornog sustava koji mu omogućavaju pravilan rad. Istodobno, ako postoji poremećaj u kardiorespiratornom sustavu, to može izravno utjecati na komponente kinetičkog lanca i izazvati njihovu disfunkciju. Promjene u načinu disanja glavni su primjer ove veze.

Pravilno disanje

Disanje je proces udisanja i izdisanja zraka, a podijeljen je u dvije faze: fazu udaha i fazu izdaha.

Faza udaha je aktivna: ona zahtijeva aktivno kontrakciju mišića s ciljem povećanja volumena torakalne šupljine, što smanjuje intrapulmonalni tlak (pritisak unutar torakalne šupljine). Kada se intrapulmonalni tlak smanji ispod tlaka atmosferskog (svakodnevni pritisak u zraku), zrak se uvlači u pluća (udah).

Udisanje se javlja u dva oblika: normalno, mirno disanje u stanju mirovanja i /ili teško, duboko disanje u stanju nekog napora. Normalno disanje zahtijeva aktivaciju primarnih respiratornih mišića, koji se sastoje od dijafragme i međurebrenih mišića. Duboko disanje zahtijeva dodatno korištenje sekundarnih respiratornih mišića, uključujući gornje trapeziuse, nakrivne mišiće (mišiće lateralne strane vrata), prsnoključnosisasti mišić (m. sternocleidomastoideus), mišić podizač lopatice (m. levator scapulae) i mali prsni mišić (m. pectoralis minor).

Faza izdaha može biti i aktivna i pasivna. Tijekom normalnog disanja, izdisanje je pasivno budući da je rezultat opuštanja kontrakcije primarnih udisajnih mišića. Tijekom dubokog disanja, izdisanje se oslanja na aktivnost mišića koji sudjeluju u izdisaju, mišića trbuha, a koji stvaraju pritisak na torakalnu šupljinu i tako istiskuju zrak van.

Aktivnost normalnog disanja često se doživljava kao disanje iz dijafragme, odnosno iz trbuha, pri čemu se područje trbuha pomiče prema van tijekom udaha, a prema unutra tijekom izdaha. Kako disanje postaje teže, disanje sve više postaje „disanje iz prsnoga koša“, pri čemu se sekundarni respiratorni mišići uključuju u podizanje prsnoga koša omogućujući plućima da se prošire kako primaju više zraka.

Kako disfunkcionalno disanje utječe na kinetički lanac?

Disfunkcije u disanju vrlo često prethode disfunkcijama u kinetičkom lancu te se često susreću kod osoba koje „dišu iz prsa“ tijekom mirnog disanja. U tom slučaju, te osobe koriste svoje sekundarne respiratorne mišiće kao primarne respiratorne mišiće, što može dovesti do posturalnih neravnoteža i nepravilnosti.

Primjerice, osobe koje imaju gornji ukriženi sindrom (Upper Crossed Syndrome, UCS), a koji karakteriziraju spuštena ramena i glava gurnuta prema naprijed, obično pokazuju prekomjernu aktivaciju / zategnutost gornjeg trapeza, mišića lateralne strane vrata, prsnoključnosisastog mišića, mišića podizača lopatice i prsnih mišića (sekundarni respiratorni mišići).

Tijekom normalnog disanja ovi mišići mogu postati prekomjerno aktivni, do potiče pojačano disanje iz prsnog koša, a to dovodi do dodatnih posturalnih disfunkcija. Zbog položaja prsnoga koša u ovoj posturi, može doći i do ograničenog disanja, a to može dodatno primorati sekundarne respiratorne mišiće na rad tijekom normalnog disanja kako bi se pomoglo prsnom košu da se podigne, a plućima da se prošire.

Ovo također može pogoršati mišićnu neravnotežu i posturalne disfunkcije. Pored toga, loša neuromuskularna kontrola stabilizatora corea (što uključuje dijafragmu, primarni respiratorni mišić) može natjerati čovjeka da prekomjerno koristi svoje sekundarne respiratorne mišiće kako bi pomogao disanju. To može dovesti do razvoja gornjeg ukriženog sindroma. U bilo kojem od gore spomenutih scenarija, pojedinci mogu osjetiti bol u vratu, bol u ramenima, glavobolju, pa čak i vrtoglavicu.

Procjena i rješenje problema

Procjena disfunkcionalnog disanja može se obaviti prilično lako i brzo. Procjena nečije statičke posture može biti prvi korak u utvrđivanju mogućnosti disfunkcionalnog disanja.

Kao što je spomenuto ranije, procjena ima li osoba gornji ukriženi sindrom može ukazivati na krutost u sekundarnim respiratornim mišićima na koje se tada mora usmjeriti pažnja. Druga mogućnost procjene je jednostavno upućivanje pojedinca da normalno diše, te se tada vrši procjena diše li osoba prirodno trbuhom ili podižući prsa. Ako se "diše iz prsa", to može ukazivati na prekomjernu aktivnost sekundarnih respiratornih mišića. Ovom se procjenom također može utvrditi neuromuskularna kontrola unutarnjih stabilizatora corea.

Ako postoji bilo koji od gore navedenih scenarija, miofascijalno opuštanje (pomoću masažne loptice ili foam rollera) i statičko istezanje gornjeg trapeza, mišića lateralne strane vrata, prsnoključnosisastog mišića, podizača lopatica i malog prsnog mišića, kao i jačanje retraktora skapule (rhomboideus i donji trapesius) i dubokih vratnih mišića bili bi jamstvo za rješavanje ovih neravnoteža.

Dodatno, naučiti osobu da diše iz dijafragme, odnosno iz trbuha, također može poboljšati neuromuskulaturnu kontrolu corea. Obično se to radi tako da osobu stavite da sjedi ili uspravno stoji te jedan dlan postavi na svoj trbuh. Tada je uputite da napušu (izbace) trbuh gurajući ga u dlan tijekom udaha te ga ispušu (uvuku) tijekom izdaha.

Ovo može pomoći u učenju pravilne neuromuskularne kontrole dijafragme te možete biti prva vježba u jačanju stabilizacije corea. Savjetujte osobi da ovu vježbu radi više puta na dan poboljšavajući time svijest o disanju i neuromuskularnu učinkovitost.

Na kraju…

Disanje vrlo lako svi uzimamo zdravo za gotovo i ne razmišljamo o njemu kao aktivnosti koju kontinuirano provodimo, no upravo disanje može imati ključnu ulogu u nepravilnostima u radu kinetičkog lanca. Ove nepravilnosti se mogu očitovati i manifestirati kao bolovi u zglobovima, glavobolje, vrtoglavice ili mučnine. Stoga, važno je osvijestiti eventualno nepravilno disanje ili mišićne neravnoteže koje mogu biti rezultat ili dovesti do disfunkcija kinetičkog lanca.

Novi obrasci disanja mogu se naučiti i poboljšati kroz učenje fleksibilnosti, jačanjem te savladavanjem tehnika neuromuskularne kontrole, što će dovesti do poboljšanja i povrata pravilnog funkcioniranja i kinetičkog lanca.

Reference:

1. Vander, A., Sherman, J., & Luciano, D. (2001). Human physiology: the mechanisms of body function. New York: McGraw-Hill.
2. Clark, M. C., Lucett, S. C., & Sutton, B,G. (2012). NASM Essentials of Personal Fitness Training. Baltimore, MD: Lippincott, Williams & Wilkins.
3. Clark, M. C., & Lucett, S. C. (2011). NASM Essentials of Corrective Exercise Training. Baltimore, MD: Lippincott, Williams & Wilkins.

Objavljeno 30.01.2020.