Struma ili guša obuhvaća povećanje štitnjače bez obzira o kojem se uzroku radilo. "Okidači" guše mogu biti različiti – od manjka joda u prehrani (najčešće se događa u kontinentalnim krajevima), do poremećaja u metabolizmu joda, pubertet, trudnoća ili lijekovi koji blokiraju deponiranje joda.

Guša se češće pojavljuje kod žena, najčešće zbog djelovanja ženskih spolnih hormona. Uvećana se štitnjača nakon puberteta i trudnoće najčešće smanji sama, ukoliko nije riječ o gušavosti.

Simptomi povećane štitnjače

Simptome povećane štitnjače prepoznaje se po problemima s gutanjem, kašljem ili osjećajem pritiska, "knedle" u grlu, naročito kod težih slučajeva. Do njih može doći ukoliko se običnim, palpacijskim pregledom, zbog smještaja čvorova iza prsne kosti ne vidi na vratu te tako uspije neprimjetno narasti. Čvorovi mogu biti mekši ili tvrđi, dok jako tvrdi čvorovi mogu biti simptomom malignog oboljenja.

Pregled se obavlja ultrazvukom, prilikom je moguće otkriti promjene i manje od jednog centimetra. Stoga je naročito dobar u prevenciji malignih oboljenja štitnjače. Scintigrafija je sljedeći korak prilikom pregleda povećane štitnjače, a krajnju sumnju u vrstu oboljenja otklanja ili potvrđuje citološka punkcija koja se vrši pod kontrolom ultrazvuka. Ovisno o nalazima punkcije pacijenti se upućuju na kirurško liječenje.

Najčešće bolesti štitnjače:

1. Karcinom štitnjače

Rak štitnjače dosta je rijetka vrsta karcinoma, ali je prvi što se tiče porasta broja oboljelih. Nakon operacije, visok je postotak oporavaka i preživjelih u idućih pet godina pa ga se stoga smatra lječivim u slučajevima ranog otkrivanja. Nakon palpacijskog pregleda, zbog postojanja "sumnjive" kvrge, oboljeli se upućuje na preglede ultrazvukom, scintigrafijom, punkcijom i na posljetku, kirurškim odstranjenjem oboljelog dijela prije nego se raširi na ostale organe.

2. Hipertireoza

Kako joj i naziv govori, hipertireozu karakterizira pojačanu lučenje hormona štitnjače. Najčešće zahvaća ženski spol, dobne skupine od 30-50 godina. Sindromi mogu uključivati gušu i izbočenje očnih jabučica (egzoftalmus), gubitak težine, povećanje apetita, nervoza, nepodnošenje topline, znojenje, umor, grčevi u mišićima, česte stolice i nepravilni menstrualni ciklusi.

Ostali slabije izraženi simptomi mogu biti nesanica, ubrzan srčani ritam ili preskakanje srca, drhtanje, teško disanje prilikom napora i oticanje gležnjeva; česte su promjene emotivnih stanja od depresije i plakanja do euforije i histerije. Ovo je autoimuna bolest, koja se naziva Gravesova bolest, Parryjeva bolest ili Basedowljeva bolest. Katkad je dovoljno da jedan čvor postane pretjerano aktivan pa dođe do viška hormona, a nije poznato zašto dolazi do ovog poremećaja.

Jedan od mogućih uzroka je povećano stvaranje tiroid stimulirajućeg hormona hipofize, koji je zadužen za stvaranje hormona štitnjače. Neki od uzroka mogu biti tumori, adenom hipofize, trofoblastni tumor, koriokarcinom ili hidatiformna mola. Liječi se lijekovima, kirurškim putem ili terapijom radioaktivnim jodom koji oštećuje stanice štitnjače i time smanjuje njezino lučenje. Posljedica može biti hipotireoza ili, smanjeno lučenje hormona štitnjače.

3. Hipotireoza

Za razliku od hipertireoze, hipotireoza je smanjeno lučenje hormona štitne žlijezde. Nedostatak joda i Hashimotov tiroiditis neki su od najčešćih uzroka uz autoimune bolesti. Antitijela koja čovjek stvara na vlastite stanice štitnjače tireocite oštećuju štitnjaču pa se ona mijenja u svojoj strukturi kod Hašimotovog tiroiditisa.

Hipotireozu može uzrokovati i nedovoljno lučenje hormona hipofize, koji "upravljaju" radom štitnjače. Ova bolest sporo napada štitnjaču pa može proći dulje vrijeme do njezinog otkrivanja, ali u odmakloj fazi može biti poprilično opasna jer uzrokuje anemiju, hipotermiju, zatajenje srca, epileptičke napade, smanjeni dovod krvi u mozak i miksedemske kome.

Simptomi hipotireoze su umor, depresija, neprestani osjećaj hladnoće, bol ili trnjenje u ruci, osjećaj zbunjenosti, zaboravljivosti, suha i gruba kosa ili njezino ispadanje, opstipacija, koža sklona ljuskanju, usporen puls, debljanje unatoč jednakoj količini konzumirane hrane, narančasti dlanovi i tabani, polagan govor, tup pogled i općenito, usporene funkcije organizma. Liječenje omogućavaju nadomjesni hormoni štitnjače, koji mogu biti životinjskog podrijetla ili sintetički, a koriste se cijeloga života.

4. Tireoiditis

Tireoiditis znači upala štitnjače, a stvara hipertireozu, nakon koje može doći do hipotireoze ili nije popraćena promjenama u lučenju hormona štitnjače.

Tri glavne upale štitnjače su, već spomenuti Hašimotov tiroiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis koji počinje naglo uz virusne infekcije gornjih dišnih puteva i upale grla, osjeća se bol prilikom pomicanja glave u vratu, čeljusti, ušima i prilikom gutanja, a započinje hipertireozom, nakon čega slijedi trajna hipotireoza i nijemi limfocitni tireoiditis, koji se pojavljuje najčešće kod žena nakon poroda, najčešće se sam povuče i ne zahtijeva liječenje, a ukoliko dođe do simptoma povećanog broja otkucaja srca ili preskakanja srca potrebno je provesti terapiju beta blokatorom. Ukoliko dulje potraje može se uvesti terapija nadomjesnim hormonima štitnjače.

Bolesti štitnjače danas se uspješno liječe, a čak i u slučaju potrebe za kirurškim odstranjenjem štitnjače i, uslijed toga, terapijom nadomjesnim hormonima, moguće je uspješno živjeti s njima čemu u prilog idu veliki uspjesi mnogih sportaša s ovim zdravstvenim problemom.

Objavljeno 12.08.2021.