Štitnjača je vrlo važna žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, čiji su hormoni T4 i T3 glavni regulatori metabolizma u gotovo svim tkivima i organima u našem organizmu.

Upravo iz tog razloga se u slučaju poremećaja funkcije štitnjače može očekivati i pojava simptoma koji su povezani s ubrzanim ili usporenim metabolizmom.

Simptomi poremećaja funkcije štitnjače

Kod pada funkcije štitnjače, hipotireoze, dolazi do pojave simptoma hipometabolizma kao umora, malaksalosti, dobivanja na tjelesnoj težini, pospanosti, usporene probave, pada koncentracije, neredovitih ciklusa kod žena generativne dobi, oticanja u području lica i ekstremiteta.

Kod porasta razine hormona štitnjače (tireotoksikoze) koji može biti uzrokovan pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireozom), ali i upalom štitnjače (subakutnim tireoiditisom), dolazi do ubrzanog rada srca, tremora šaka, ubrzane probave, anksioznosti, nesanice, ubrzanog gubitka na tjelesnoj težini, ubrzanih ciklusa. Paradoksalno, dobar dio bolesnika s povišenom razinom hormona štitnjače također osjeća umor, što bi najlakše bilo objasniti iscrpljivanjem mišićnih i jetrenih rezervi polisaharida glikogena koji služi kao brzo dostupna energetska rezerva, prvenstveno za rad mišića.

Naravno, pojava simptoma najviše ovisi o samom stupnju poremećaja funkcije štitnjače. Kod blažeg stupnja poremećaja je itekako moguće da bolesnik ne primijeti nikakve simptome, ali zato kod pada ili porasta razine hormona od preko 20% gotovo da nema sumnje da se bolesnik više neće dobro osjećati.

Teži i neliječeni poremećaj funkcije štitnjače može imati ozbiljnih posljedica na stanje organizma. U slučaju teških i prolongiranih hipotireoza uz sve prethodno navedene simptome može doći do miksedema kojeg karakterizira specifično oticanje gotovo svih tkiva u organizmu, a u iznimno teškim slučajevima dolazi do miksedemske demencije i kome.

U današnje vrijeme ovakve slučajeve ipak izrazito rijetko viđamo u kliničkoj praksi, prvenstveno iz razloga što su nam značajno dostupnije laboratorijske metode otkrivanja bolesti i vrlo jednostavne i kvalitetne metode liječenja.

Važno je napomenuti da su simptomi hipertireoze, a u većoj mjeri hipotireoze izrazito nespecifični što znači da mogu biti posljedica velikog broja bolesti i stanja koja nemaju gotovo nikakve dodirne točke sa štitnjačom. U kliničkoj praksi se često dešava da se štitnjaču ili sam lijek nepravedno ”optužuje” za pojavu određenih simptoma, čak i u slučaju savršenog hormonskog statusa. Naravno, u slučaju poremećene razine hormona bismo navedene simptome itekako mogli pripisati bolesti štitnjače, ali to nikako ne smijemo napraviti u slučaju uredne razine hormona.

Dijagnostika poremećaja funkcije štitnjače

Dijagnostika poremećaja funkcije štitnjače podrazumijeva određivanje serumske razine tireostimulirajućeg hormona (TSH) iz hipofize, a po potrebi i samih hormona štitnjače (F)T4 i (F)T3.

Velika značajka TSH jest da je navedena molekula najprecizniji mogući pokazatelj hormonskog statusa te nam naročito kod hipotireoze daje preko 90% informacija potrebnih za kvalitetno određivanje doze lijeka. Naravno, TSH nije baš u svim slučajevima idealan dijagnostički parametar, ali je u inicijalnoj dijagnostici kao i u kontroli hipotireoze sasvim dovoljan.

Liječenje poremećaja funkcije štitnjače

Hipotireoza se vrlo jednostavno liječi davanjem nadomjesnog hormona štitnjače T4 (levotiroksin) u obliku tablete, a gotovo svi bolesnici lijek izrazito dobro podnose. Sam lijek nema gotovo nikakvih nuspojava (izrazito rijetko se mogu javiti slučajevi netolerancije na pomoćne tvari u samoj tableti), a većinu problema koje bolesnici imaju kod liječenja možemo pripisati nisko ili visoko propisanoj dozi.

Glavni zadatak specijalista za štitnjaču je upravo precizno i individualno određivanje doze levotiroksina za svakog pojedinog bolesnika. Liječenje hipotireoze možemo na neki način shvatiti kao surogat prirodnom mehanizmu negativne povratne sprege kojim TSH s nevjerojatnom preciznošću regulira funkciju štitnjače i lučenje hormona.

Slično tome, kod liječenja hipotireoze liječnik mora reagirati na promjene razine TSH na isti način kao i zdrava štitnjača prilagođavajući samu dozu lijeka, a uz to, bolesnikovo stanje treba periodički kontrolirati i po potrebi korigirati dozu hormona jer je za očekivati da potreba organizma za hormonima neće ostati konstantna tijekom godina.

U slučaju kvalitetno izbaždarene doze nema nikakve razlike u kvaliteti života niti pojavi simptoma između osoba sa zdravom štitnjačom i bolesnika na nadomjesnoj terapiji levotiroksinom.

Hipertireoza je ozbiljnija bolest koju je značajno kompliciranije liječiti, prvenstveno iz razloga što je kod hipertireoze hormonski status bolesnika izrazito nestabilan što zahtijeva česte kontrole s prilagodbama doze lijeka. Hipertireozu liječimo tireostaticima, lijekovima koji blokiraju enzime koji ugrađuju jod u molekule hormona štitnjače i na taj način usporavaju lučenje hormona.

Ipak, s obzirom na kompleksnost same bolesti, kod značajnog dijela bolesnika je potrebno trajnije rješenje u vidu kirurškog liječenja ili terapije radioaktivnom jodom. Krajnji učinak ovakvih načina liječenja jest hipotireoza, ali je ona kod ovih bolesnika značajno bolje rješenje kod kojeg je značajno jednostavnije kod bolesnika održavati idealan hormonski status.

Poremećaj funkcije štitnjače u sportaša

Poremećaj funkcije štitnjače sportašima može predstavljati velik izazov, obzirom da bilo kakav metabolički disbalans kod njih može dovesti do značajnog pada snage i izdržljivosti, a posljedično i do pada performansi. Hipotireozu je kod sportaša, slično kao i kod ostatka populacije, jednostavnije za liječiti od hipertireoze, ali su tu ipak prisutni određeni izazovi na koje treba obratiti pažnju.

Naime, kod sportaša su tijekom trenažnog procesa potrebne česte kontrole, obzirom da se nikako ne bi smjelo dopustiti bilo kakvih poremećaja u razini hormona koje bi mogle imati negativan utjecaj na formu bolesnika. Također treba uzeti u obzir na značajne promjene u mišićnoj masi tijekom trenažnog procesa što također ima utjecaj na potrebnu dozu lijeka.

Kod hipertireoze je, obzirom na tijek same bolesti, situacija značajno kompliciranija te je kod sportaša gotovo nemoguće medikamentoznom terapijom dovesti hormone štitnjače na urednu razinu i tamo ih održavati cijelo vrijeme.

Iz navedenog razloga, a u svrhu što bržeg vraćanja na borilišta, sportašima se kao metoda izbora liječenja hipertireoze preporuča operacija štitnjače s posljedičnom hipotireozom koju se ipak može kvalitetno liječiti.

Tekst je napisan u suradnji s Poliklinikom Perić - Staničić.

Objavljeno 27.06.2019.